’Oskvrnuće spomen-kompleksa poginulim hrvatskim braniteljima u Pješčari ponovno je aktualizirao pitanje stvarnog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, njihova opstanka, sigurnosti te (ne)provedbe načela konstitutivnosti u praksi. Na te izazove ranije je upozori i Miljenko Brekalo, istaknuti povjesničar i pravni stručnjak iz Instituta “Ivo Pilar”, koji godinama sustavno upozorava na političku i demografsku marginalizaciju Hrvata u BiH.
Nakon što je više muškaraca u petak oskvrnulo spomen-kompleks poginulim hrvatskim braniteljima na lokaciji Pješčara u središnjoj Bosni, gdje su izveli islamski vjerski obred, a u videozapisu objavljenom na društvenim mrežama pozivali su na obračun s Hrvatima, što je izazvalo oštra reagiranja hrvatskih stranaka i udruga, ponovno se postavlja pitanje statusa Hrvata u BiH.
Doživljavanje ovakvih provokacija i prijetnji nije nimalo ugodno za Hrvate koji žive na tom prostoru. Još od potpisivanja Daytonskoga sporazuma stalno se provlače pitanja o opstanku Hrvata u BiH, koji u formalno-pravnom smislu jesu konstitutivan narod te zemlje, no u praksi nije uvijek tako. Na tu temu je za Glas Koncila govorio još 2021. godine Miljenko Brekalo, dvostruki doktor znanosti, povjesničar i pravni stručnjak s osječke podružnice Instituta “Ivo Pilar”.
“Bosna i Hercegovina druga je domovina hrvatskoga naroda, gdje je on u formalno-pravnom smislu konstitutivan narod, ali stvarnost na terenu znatno je drugačija zbog poslijeratne politike dijela bošnjačkih političara koji pod svaku cijenu nastoje nametnuti političke procese koji vode prema iseljavanju Hrvata s njihovih višestoljetnih ognjišta”, kaže povjesničar, dodajući da Hrvati predstavljaju “apsolutnu većinu u zapadnoj Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, na područjima koja izravno graniče s Republikom Hrvatskom, gdje je njezin državni teritorij najuži. Važnost opstanka Hrvata na tom području došla je do izražaja u Domovinskom ratu, kada su Hrvati u značajnoj mjeri spriječili amputaciju hrvatskoga državnoga teritorija i izlazak pobunjenih Srba i JNA na Jadransko more, odnosno cjelovitu okupaciju Dalmacije”.
‘Ulazak BiH u EU ne jamči poboljšanje položaja Hrvata’
Profesor je u velikom intervjuu rekao i da Hrvati koji žive na području istočne Hercegovine, središnje Bosne i Bosanske Posavine možda više tamo ne predstavljaju većinu, ali ne smije se zaboraviti njihov doprinos u obrani Hrvatske i BiH. Podsjetio je da su se u Bosanskoj Posavini odvijale najžešće borbe koje su branile Bosnu i Hercegovinu, ali i hrvatske teritorije poput Županje. Na kraju je iz tih krajeva protjerano više od 100.000 Hrvata. “To može biti velik sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku u budućnosti”, rekao je prof. Brekalo.
Smatra da hrvatska vanjska politika stagnira kada je riječ o Hrvatima u BiH i zanemaruje potencijal hrvatske dijaspore. Potrebna je jasna strategija koja će staviti Hrvate u BiH i dijasporu u prvi plan. Također, po njemu, ulazak BiH u EU ne jamči poboljšanje položaja Hrvata, već bi mogao “zacementirati” sadašnju neravnopravnost, gdje konstitutivnost Hrvata ostaje samo formalna.
Bošnjački političari oslanjaju se na Tursku
“Međunarodni politički čimbenici koji kreiraju političke procese u BiH primarno dolaze iz Turske i Rusije, a SAD i EU u znatnoj su mjeri politički distancirani… Međunarodni politički čimbenici trebaju biti svjesni činjenice da ozbiljno treba revidirati Daytonski sporazum, odnosno BiH treba preurediti u saveznu državu gdje će savezna vlada biti nositelj suverenosti, a vlade konstitutivnih jedinica u federaciji trebale bi imati ovlasti neovisno o federalnoj vlasti. To je jedini model opstanka BiH, sve drugo vodi u raspad državne zajednice ili, u najgorem slučaju, u novi rat…”, rekao je.
“Erdoganova vanjska politika počiva na neoosmanizmu, prema kojemu Turska treba zadržati ili dodatno ojačati svoju prisutnost u zemljama koje su bile dijelovi bivšega Osmanskoga Carstva. Upravo ta činjenica ide u prilog kreatorima bošnjačke politike koji su protiv federalizacije ili konfederalizacije BiH; osokoljeni turskom političkom i financijskom potporom, zagovaraju koncept građanske države, pri čemu bi bošnjačka uloga bila dominantna s tendencijom demografskoga pada druga dva konstitutivna naroda, naročito Hrvata kao najmanjega naroda… Nadalje, opće je poznata činjenica da u Republici Srpskoj vrlo često borave razni ruski politički eksperti koji pri tome obvezatno uključuju političke mentore iz Beograda, svakodnevno smo svjedoci te političke simbioze toga pravoslavnoga političkoga trojstva”, zaključio je prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo.
direktno.hr/Hrvatsko nebo