Piše:Vlado Marušić

Nije trebalo dugo. Dovoljno je bilo nekoliko rečenica istine izgovorenih mirno, argumentirano i bez uvijanja da se u Bosni i Hercegovini digne sva „kuka i motika“. Nakon intervjua Igora Štimca bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca, sportaša međunarodnog ugleda i trenera Zrinjskog iz Mostara – muslimansko-bošnjačka politička i medijska scena reagirala je upravo onako kako reagira svaki put kada netko dotakne tabu-teme ove države: orkestriranom hajkom, vrijeđanjem i kolektivnim linčem.

Napadi koji su uslijedili nisu dolazili samo iz političkih krugova, nego iz gotovo cjelokupnog bošnjačkog javnog prostora , od političara, analitičara, do „armije“ komentatora na društvenim mrežama. Vrijeđanje, omalovažavanje, etiketiranje, pa čak i prijetnje sve to jer se jedan Hrvat usudio javno reći ono što Hrvati u BiH žive već desetljećima.

Zanimljivo, ali nimalo slučajno, u toj se hajci brišu sve razlike: ljevica i desnica, umjereni i radikalni svi su odjednom ujedinjeni u istoj, dobro poznatoj tezi: Hrvati su u BiH UZP, zločinci, višak, smetnja, narod koji bi ako mu se „ne sviđa u njihovoj BiH“ trebao otići.

A što je to, zapravo, Igor Štimac rekao?

Rekao je činjenice.
Rekao je da je Republika Hrvatska tijekom Domovinskog rata primila više od 800.000 muslimansko-bošnjačkih izbjeglica, dok su stotine tisuća njih preko Hrvatske otišle u treće zemlje. Rekao je da je preko teritorija Hrvatske išla vojna oprema i logistika za obranu BiH. Rekao je i ono što se danas pokušava izbrisati iz kolektivnog sjećanja da su preko Hrvatske u BiH ulazile i skupine mudžahedina, koji su kasnije počinili stravične zločine, ne samo nad Srbima nego i nad Hrvatima diljem BiH.

Jedini odgovor koji se muslimansko-bošnjačkoj javnosti na sve ovo može reći je:Koliko je muslimanskih izbjeglica,primila Srbija, koliko je njihovih izbjeglica preko te države pobjeglo u treće zemlje, i koliko je konvoja vojne i humanitarne pomoći preko Srbije ušlo u BiH, a danas se Hrvati doživljavaju kao veći neprijatelj od Srba.Ako to nije urbi et orbi(gradu i svijetu)jasno onda ne znam što jest. Ja mislim kako ne postoji niti jedna država u svijetu koja je primila preko 800 000 izbjeglica naroda koji ratuje protiv njenog vlastitog naroda u drugoj državi koja je odijeljena od njene matice neprirodnom granicom. Ili pak muslimani-bošnjaci smatraju kako to nije isti narod????

Rekao je i ono što najviše boli: da su Muslimani-Bošnjaci čak četiri puta Hrvatima nametnuli “svog” člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, čovjeka koji nije dobio potporu ni dva posto hrvatskog naroda u BiH.

I upravo tu počinje pravo razotkrivanje.

Jer kada se čitaju reakcije bošnjačkih političara i komentatora, jasno se vidi obrazac:
– Ako je Hrvatska primila izbjeglice, „masno ih je naplatila“.
– Ako je pustila vojnu pomoć, „većinu toga je zaplijenila“.
– Ako je pomagala, „činila je to iz vlastitog interesa“.

Drugim riječima: sve je relativizirano, sve je umanjeno, sve je izvrnuto, samo da bi se izbrisala istina o pomoći koja je u jednom povijesnom trenutku bila presudna za opstanak BiH.
S druge strane, kada je riječ o Željku Komšiću, tada se svi pozivaju na „legalnost i legitimnost“ Izbornog zakona zakona koji omogućuje jednom narodu da drugome bira političke predstavnike. A kada Hrvati, kao konstitutivan narod, zatraže ono što im pripada , jednakopravnost i vlastitu teritorijalnu jedinicu , tada se dižu glasovi prijetnje, ucjene, pa čak i otvorene poruke da će se to „spriječiti i ratom“.

Što se tiče prijetnji tim ratom ako se“Musliani-Bošnjaci jedno jutro probude s trećim entiteom hrvatskog naroda“ ovdje se postavlja pitanje tko će protiv koga započeti rat? Muslimani ili Bošnjaci će znači pokrenuti rat protiv Hrvata ako zatraže treću teritorijalnu jedinicu hrvatskog naroda u BiH? Znači napast će Široki Brijeg, Posušje, Ljubuški, Grude, zapadni Mostar, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Žepče, Kreševo, Livno, Tomislavgrad, Uskoplje, Orašje, Stolac,Neum,Čapljinu, i sva druga mjesta gdje Hrvati čine apsolutnu ili relativnu većinu u FBiH?

Zanimljivo je kako nitko ispred hrvatskog naroda ne spominje nikakav rat niti napad na Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Visoko,Bihać,Kakanj,Konjic, Jablanicu, istočni Mostar,te mnoga druga područja u kojima muslimani-bošnjaci imaju apsolutnu ili relativnu većinu. Briga Hrvata kako će se oni na tim područjima organizirati i provoditi svoj život. Hrvata može biti samo briga ako Hrvati u tim mjestima u kojima su u manjini imaju jednaka prava kao Muslimani-bošnjaci u krajevima u kojima Hrvati imaju apsolutnu ili relativnu većinu a sve po načelu reciprociteta.

Kad se ovako postave stvari onda je potpuno jasno kako muslimansko-bošnjačka politika i njihova indoktrinirana javnost sva mjesta u FBiH u kojima nije bitno tko čini apsolutnu ili relativnu većinu doživljavaju kao svoju svojinu, pašaluk a sve po uzoru na njihove pretke Turke koji su vladali ovim prostorima preko 500 godina.

Tog pašaluka i tog vremena nema više Muslimani-bošnjaci i vrijeme je da se osvijestite. Jer nitko neće živjeti u zajednici koju ne želi a vi izvolite spriječiti hrvatski narod u namjeri napuštanja te neprirodne i nametnute zajednice , i nazvane FBiH.

Što se tiče izbora Željka Komšića također je nepoznato u svijetu da predstavnik jednoga naroda taj isti „svoj“narod napada, vrijeđa, naziva ga UZP, hrvatske generale i HVO zločincima, da je nazvan personom non grata, nepoželjan u svim većinskim hrvatskim područjima, da ga nitko od aktualne hrvatske politike u RH nikada nije primio u službeni posjet osim veleizdajnika Stjepana Mesića, lik koji je izabran muslimansko-bošnjačkim glasovima u BiH, dok preko 98% Hrvata mu nije dalo svoj glas, lik koji niti jednom u 4/četiri svoja mandata kao član Predsjedništva BiH ispred“hrvatskog“naroda nije u Domu naroda Parlamenta FBiH zatražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog narod a to je morao i trebao učiniti preko stotinu puta.
I to je po muslimanima-bošnjacima legalno i legitimno.

To je pravo lice i naličje politike koja se danas u BiH pokušava predstaviti kao građanska, europska i tolerantna, a u stvarnosti ne podnosi ni istinu, ni ravnopravnost, ni hrvatsko pitanje.
Igor Štimac nije rekao ništa što Hrvati u BiH ne znaju. On je samo imao hrabrosti to izgovoriti naglas. A upravo ta hrabrost danas smeta više od ičega.
Jer istina, kad se jednom izgovori, više se ne može ušutkati.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba