Piše: Vlado Marušić

Postoji jedna stara istina koju je čovjek naučio promatrajući prirodu: zmiju ne treba udarati samo po repu. Ako joj ostavite glavu, ona će ponovno napasti. A ako joj odsiječete rep, on se kod nekih vrsta može čak i regenerirati.

Ta mi se misao danas nameće kada promatram višegodišnju pa i današnju hrvatsku političku scenu u Bosni i Hercegovini. Mnoge hrvatske političke stranke posljednjih godina govore o poboljšanju životnih uvjeta hrvatskoga čovjeka. Napadaju aktualne političke garniture, a poglavito HDZ BiH, zbog korupcije, nepotizma, stranačkog i rodbinskog zapošljavanja, zbog zapošljavanja poslušnika, netransparentnog trošenja javnog novca, uništavanja gospodarstva, zagađenja okoliša, i brojnih drugih problema koji pritišću hrvatski narod. Govori se o cestama, bolnicama, školama, radnim mjestima, okolišu, proračunima i svakodnevnom životu. I sve je to važno.

Ali postavlja se jedno mnogo važnije pitanje: Zašto gotovo nitko ne želi udariti u glavu problema? Jer nije dovoljno udarati po repu zmije. Rep će otpasti, ali ako glava ostane živa , zmija će ponovno narasti, ponovno se pokrenuti i ponovno ugristi. U toj političkoj slici posebno se nameću HRS, a donekle i HDZ 1990., koji svojim djelovanjem često ukazuju na posljedice lošega upravljanja,svakodnevno se pojavljujući uživo u sredstvima javnog i društvenog priopćavanja, ali se, po mom mišljenju, ne usuđuju otvoriti pitanje samoga korijena problema jer nisu dorasli srži problema, a nisu dorasli jer nisu dovoljno dugo živjeli u problemima kako bi spoznali srž problema.

A onaj tko se usudi dirnuti u glavu zmije mora biti svjestan da može uslijediti i ugriz. Možda čak i smrtonosan. Jer ta glava, prema političkoj interpretaciji HSP-a BiH, nije samo jedna politička stranka, jedan čovjek ili jedna vlada. Ta glava je ideologija. Krvava komunistička ideologija koja se, unatoč svim svojim povijesnim zločinima, nikada nije do kraja suočila sa svojim nasljeđem u hrvatskom društvu i još uvijek živi neokrznuta i drska, provokativna, lažljiva, prijetvorna, uljepšana, frizirana, bez bora premda bi morala biti u godinama koje je pritišću.

I upravo je tu razlika između HSP-a BiH i svih drugih hrvatskih političkih stranaka.

Temeljna politička poruka HSP-a BiH : „Bog i Hrvati i Za dom spremni!“ u njihovoj je političkoj interpretaciji izraz hrvatskog prava na slobodu, dostojanstvo, nacionalni identitet i povijesnu istinu.
HSP BiH smatra kako se hrvatski narod neće moći trajno osloboditi političkih posljedica prošlosti ako se nikada ne suoči s ideologijom koja je ostavila duboke tragove na hrvatskom nacionalnom biću. Mnogi su kroz hrvatsku povijest pokušavali otvoriti ta pitanja. Neki su platili životom i u Domovinskom ratu i nakon njetga jer su se upravo drznuli dirnuti u glavu te otrovne zmije koje sikće otrov ukoliko je se dirne a neki od njih su : Ante Paradžik, Ludvig Pavlović,Miro Barešić.

Drugi su, poput Zvonka Bušića, nakon desetljeća tamnice i razočaranja u ono što se dogodilo s državom za koju su se borili, završili svoj život na tragičan način dižući ruku na sebe. To su ljudi čije sudbine hrvatski narod ne smije promatrati samo kao stranice povijesti. One su upozorenje koliko je skupa cijena političkih i ideoloških podjela koje nikada nisu do kraja razriješene.

HSP BiH zato smatra da se mora otvoriti i pitanje zabrane komunističkih simbola, a posebno crvene zvijezde petokrake, koju dio hrvatske javnosti smatra simbolom sustava odgovornog za teške zločine nad Hrvatima tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, ali i simbolom pod kojim su počinjeni masovni zločini tijekom Domovinskoga rata.

Jer nije problem samo u simbolu. Problem je u onome što taj simbol predstavlja. Ako društvo ne osudi zločin, onda se otvara prostor da se njegova ideologija ponovno pojavi. Ako se ne suočimo s prošlošću, prošlost će se jednoga dana suočiti s nama. Zato HSP BiH ne želi, kako tvrdi, samo liječiti posljedice nego tražiti uzrok bolesti. Ne želi samo govoriti o tome tko je ugrizao hrvatski narod, nego pokušava, prema vlastitom političkom programu, doći do same glave zmije koja ga je ugrizla. Jer što vrijedi godinama govoriti kako netko nije hrvatski predstavnik ako mu se dopusti da pobijedi na izborima i zauzme mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH?

Upravo zato je HSP BiH pokrenuo inicijativu protiv kandidature Slavena Kovačevića i njegove političke opcije Demokratske fronte, smatrajući kako je mnogo učinkovitije pokušati spriječiti problem prije nego što nastane, nego ga poslije samo politički komentirati. To je, po mom mišljenju, bit političkog djelovanja HSP-a BiH. Ne čekati ugriz , nego pokušati spriječiti da do njega dođe. Jer hrvatska politika ne smije biti samo politika reakcije. Ne smije se dogoditi da hrvatske stranke godinama šute, a onda, kada se problem dogodi, organiziraju konferencije za novinare, pišu priopćenja i objašnjavaju hrvatskom narodu zašto se nešto nije smjelo dogoditi.

Prava politika mora djelovati prije problema. Mora gledati prema korijenu, a ne samo prema granama. Jer ako se riješi samo jedan infrastrukturni problem, a ostane isti politički i ideološki sustav koji proizvodi nove probleme, tada se ništa suštinski nije promijenilo. Promijenili su se samo ljudi u foteljama. A sustav je ostao. Jedni odu, drugi dođu. Jedni zaposle svoje, drugi zaposle svoje. Jedni raspolažu javnim novcem na svoj način, drugi nastave istim putem. Jedni obećaju promjene, drugi ih naslijede. I tako se hrvatski narod vrti u krugu. Zašto? Zato što se, kako smatra HSP BiH, stalno udara po repu, a gotovo nikada po glavi. A zmija bez glave ne može ugristi.

Tu je, vjerujem, i najveća razlika između HSP-a BiH i svih ostalih hrvatskih političkih stranaka. HSP BiH želi biti istinska politička alternativa, ne samo nekoj drugoj stranci nego i političkom obrascu koji se desetljećima reproducira. Ne želi biti stranka koja će samo zamijeniti jedne ljude drugima. Želi, barem prema svome političkom programu, promijeniti temelj na kojemu hrvatska politika djeluje. Zato će predstojeći Opći izbori zakazani za 04.listopad 2026.godine biti mnogo više od običnog izbornog natjecanja.

Bit će to svojevrsni test hrvatskoga birača. Želi li samo promjenu ljudi? Ili želi promjenu politike?
Želi li još jedan pokušaj rezanja repa? Ili je spreman napokon pogledati zmiju u oči i udariti tamo gdje je njezina najveća snaga , u glavu? Jer ako stalno režemo rep, a ostavljamo glavu živom, zmija će se uvijek vratiti. A hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, nakon svega što je prošao, ne trebaju još četiri godine čekanja na novi ugriz. Treba mu politička hrabrost. Treba mu istina. Treba mu odgovornost. I treba mu politika koja se neće bojati otvoriti ni ona pitanja od kojih drugi okreću glavu.

Zato HSP BiH izlazi pred hrvatski narod s porukom:

Ne borimo se samo protiv posljedica. Borimo se protiv uzroka. Ne udaramo po repu. Tražimo glavu.
Jer samo kada se riješi uzrok, može početi stvarna promjena. A zmiji koja desetljećima truje hrvatsko društvo, poruka mora biti jasna: Glavu treba satrti , inače će se regenerirati.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba