Nije prvi put da don Žderić svojim izjavama sablažnjava vjernike. Promatrajući i analizirajući njegove dosadašnje istupe, uočavaju se dvije vrlo važne i znakovite stvari. Prva je da u posebno napetim i osjetljivim razdobljima – poput vremena korone ili aktualnih sportskih događanja – nastoji dospjeti u fokus javnosti i na naslovnice portala. Druga, još problematičnija, jest da upravo u tim trenucima, prema njegovim riječima, Bog ne pomaže jer ni Bog ni Gospa ne navijaju za Hrvatsku.

Piše:Daniela Škegro

Takve izjave sablažnjavaju ne samo vjernike, nego i svakog razumnog čovjeka koji zna da spominjanje Boga u takvom kontekstu nije primjereno nikome, a najmanje osobi koja je po svom pozivu posvećena služenju Bogu.
Kolika je Božja moć i milost najbolje znaju oni koji su je osobno iskusili – oni koji svojim životom mogu svjedočiti o njezinu djelovanju.
Vjera nije mit, nego snaga i moć. Zato nema sumnje da svatko tko vas na bilo koji način pokušava udaljiti od Boga ili ograničiti Njegovu moć, zapravo nastoji oslabiti čovjeka – učiniti ga nemoćnim, obeshrabrenim i sklonim beznađu. A takav čovjek postaje idealan za manipulaciju, sklon porocima i samouništenju.
Vjera nema ograničeno djelovanje – ona je bezgranična i prisutna u svim područjima života. Ona je štit od stranputica u kojima klone i duša i tijelo. Vjera obnavlja.
Nije tajna da um pokreće tijelo. Upravo zato prisutnost Boga u čovjekovu umu kasnije se odražava u njegovu životu. Ni vjera ni Bog nikada nisu obećali lagodan život bez izazova. Postoje kušnje kroz koje čovjek mora proći kako bi ojačao sebe i svoju vjeru.
Bog čini čuda – ali ne onda kada mi mislimo da treba, nego kada On zna da je najbolje. Do tada daje ono najvažnije: snagu u slabosti, mudrost u odlukama i mir u srcu – bez obzira o kojem se životnom području radi, pa i o nogometnom terenu.Bog i Gospa ne postižu golove umjesto igrača, ali im daju snagu, prisebnost i mudrost koje su potrebne na terenu.

Govoreći o odnosu vjere i znanosti, vrijedi podsjetiti na riječi jednog od najuglednijih stručnjaka iz područja psihijatrije u Bosni i Hercegovini, Dragan Babić. Akademik, prof. dr. sc., dr. med., specijalist neuropsihijatar i subspecijalist socijalne psihijatrije, naglasio je kako je „višestruko dokazano da istinska molitva pomaže u životu i poboljšava naše zdravlje“.

Nije tajna ni da mnoge javne ličnosti, osobito vrhunski sportaši, otvoreno svjedoče da im je vjera pomogla. Jedan od najvećih igrača u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije, Igor Štimac, govoreći iz iskustva profesionalnog sportaša, istaknuo je snagu i značaj vjere. Valja istaknuti kako ova izjava nije dana kao odgovor na izjavu don Žderića, nego kao osobno promišljanje i stav iznesen neovisno o prethodno izrečenim mišljenjima.

Štimac je rekao:

Zahvalan sam prije svega svojoj plemenitoj i divnoj majci koja mi je od rođenja usadila temeljne životne vrijednosti, među kojima je i vjera u Boga. To se kasnije jasno očitovalo kroz moju profesionalnu karijeru – kao igrača, reprezentativca, izbornika i trenera.
Kada obučete dres svoje zemlje i istrčite na najveću svjetsku pozornicu, svjesni ste ogromne odgovornosti. Predstavljate narod, zastavu, himnu, a oči cijelog svijeta uprte su u vas. Upravo tada postajete svjesni koliko je važna prisutnost Boga u životu.
Tada se snaga vjere očituje na poseban način – u energiji koja nosi talent i sposobnost. Zato sam, kada sam postao izbornik, reprezentaciju odveo u Međugorje kako bi pronašli unutarnji mir i snagu. Naravno, vi ne možete nikoga prisiliti niti utjecati na njegovu odluku, ali možete dati smjernicu, a na toj je osobi hoće li je prihvatiti i slijediti ili neće. Nije tajna da su i mnoge svjetske sportske zvijezde dolazile tamo s istim ciljem.
Bez obzira na pojedinačne izjave, ostaje činjenica: Bog i Gospa pomažu u svakom segmentu života, pa tako i na nogometnom terenu. Ne na način kako to neki žele banalizirati, nego konkretno – kroz mentalnu snagu, unutarnji mir u stresnim situacijama i mudrost pri donošenju odluka.
Naravno, sport nosi i ozljede, poraze i neizvjesnost – i tada se čovjek pouzdaje u Božju pomoć. Molitva prije utakmice nije zahtjev za pobjedom, nego traženje snage i sabranosti.
Pobjeda jest cilj, ali i kada izostane, vjera pomaže da se ide dalje – da poraz ne slomi čovjeka, nego ga ojača za nove izazove.
Zato nema nikakve sumnje: Bog i Gospa pomažu – i na terenu i izvan njega.

I možda na kraju ono što nipošto nije zanemarivo: svaki čovjek nosi svoj križ, a vjera i pouzdanje u Boga pomažu da ga nosimo dostojanstveno i s lakoćom, bez obzira na njegovu težinu, kazao je Igor Štimac. 

Daniela Škegro/Hercegovka.net