Nakon sinoćnjeg koncerta srpske turbo-folk zvijezde Dragane Mirković u Mostaru na stadionu Kanteravac, dan prije Ilindana(19.07.2025.godine), što su objavili svi portali u Hercegovini, od kojih neki nižu hvalospjeve na njen račun, nazivajući ga „veličanstvenim koncertom prepunim ljubavi i zajedništva“nakon čega su se po starom uhodanom običaju komentari na društvenim mrežama užarili gdje neki osporavaju njen nastup, dok preostali imaju riječi opravdanja i podrške za nju.

Ipak jedan od anonimnih komentara objavljenih na portalu Jabuka TV vezan za njen nastup je jako znakovit te bi ga trebalo i objaviti a on je:

Zanimljiv komentar na portalu Jabuka TV

„Hvala Bogu pa većina tzv. branitelja, šehida, boraca ili kako ih već u kojem entitetu zovu kratko žive. Jednog dana kad pomru narod će jednostavno disati punim plućima. Onda, kad se nitko više ne bude sjećao tih besmislenih ratova, očekujemo turneju Cece od Vukovara, Knina, Imotskog, Kupresa, Širokog Brijega, Dubrovnika, Sarajeva, Srebrenice, Prijedora, turneju Dine Merlina od Banja Luke, Trebinja, Bijeljine i cijele RS, i bivše HRHB, i na kraju duet MP Thompsona i BM Knindže sa spotom snimljenim na Dinari (A, mogli su i Mate Bulić i Bora Drljača također snimiti duet dok je ovaj bio živ).“

Ovaj komentator zapravo piše ono što većina tih novih pripadnika te tzv.“Nove generacije“ misli.
Njih ne zanimaju partizani, Ustaše, četnici, tko je koga napao, ubijao, silovao, oteo mu i uništio svu imovinu u svim prethodnim ratovima. Tko je kome uništio snove i svaku nadu u pravo i pravdu.

Ovdje je potpuno nebitno koje je vjeroispovijesti ovaj komentator jer je to izgleda i njemu nebitno.

Njemu i njima je potpuno nebitno što je bilo jer njima se živi sada u ovim novim okolnostima gdje je nebitno koje si vjere, tko koga tuca, nebitno je li to muško ili žensko, tko što konzumira, kakvu glazbu ili muziku sluša, u što netko vjeruje ili ne vjeruje, kojoj političkoj opciji se netko priklanja, živi li u braku ili van njega, ubija li ili ne ubija tek začeti život ili ga ubija u kasnijoj fazi kad im se učini da je puno“humanije“nekoga riješiti života nego li ga ostaviti da pati u njemu.

Komentatoru iz ovog komentara zapravo smetaju branitelji, šehidi ili borci jer jako dobro zna kako su upravo te kategorije ona očajnička jedva držeća spona ili nit koja dijeli one istinske vrednote svakog čovjeka od ovih njihovih.

Koga sluša ta tzv“Nova generacija?“

Neovisno jesu li oni branitelji, šehidi ili borci svi su se oni borili za nešto s različitim motivima za razliku od ovih prozirnih, bezličnih i ispraznih ljudskih spodoba, komentatora na društvenim mrežama koje ne vjeruju ni u što.

Njima je pak samo do zabave. Bitno im je biti u gomili pa taman tu gomilu okupio Marko Perković Thompson, Prijovićka, Dragana Mirković, Dino Merlin, Lepa Brena, Bajaga ili bilo koji drugi srpsko-muslimanski „muzički“ a ne glazbeni izvođač jer glazba je izvorni hrvatski proizvod koji nema kraja od Iloka do Dubrovnika, Srednje Bosne i Posavine.

Njih apsolutno ne zanima ništa. Ne zanima ih što je bilo jučer a upravo u toj lakoj zaboravljivosti leže krucijalni problemi hrvatskog naroda koja je taj narod koštala više nego sve žrtve u svim ratovima u kojima su Hrvati izišli kao pobjednici da bi u miru sve te pobjede pretvorili u poraze.

A poraz hrvatskog naroda u RH i BiH je odlazak na koncerte srpsko-muslimanskih izvođača od kojih se nitko u vrijeme Domovinskog rata nije „sjetio“osuditi razaranje Vukovara, Šibenika, Dubrovnika, Zadra, Škabrnje, Petrinje, Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Mostara, masovna ubojstva hrvatskih branitelja i civila diljem RH i BiH.

„Tko nas bre zavadi?“

Svi su oni u vrijeme tih zločina šutjeli jer su se nadali kako će njihova tzv. JNA i četnici dozvati pameti pobunjene“Ustaše“, a kada se to nije dogodilo mijenjaju ploču i svi govore netom po završetku Domovinskog rata:“Tko nas bre zavadi?“ kako bi sebi otvorili put za nastupe diljem RH i BiH koje još nisu zaliječili rane od zločina njihovih partizana i četnika.

Tako su oni jedan za drugim počeli dolaziti na zgarišta hrvatskog naroda ponajprije po kune a evo sada i po Eure.

Ako netko misli kako su muslimanski „muzički“izvođači drugačiji od srpskih isto se tako grdno varaju.

Je li itko čuo Dinu Merlina, Halida Bešlića, Harisa Džinovića, ili bilo kojeg njihovog drugog „muzičkog“ izvođača ili izvođačicu koji je osudio zločine njihove tzv“Armije BiH“ nad hrvatskim vojnicima ili civilima diljem BiH koji su samo branili svoje vjekovne prostore a i oni slobodno nastupaju upravo po tim hrvatskim prostorima i propagiraju tu neku njihovu „muziku“ koja dira duše malo vjernih i lakovjernih primitivaca koji nisu voljeli školu, a zapravo od svega je najgore što nisu voljeli učiti jer da su kojim slučajem voljeli znali bi kako Hrvate najviše košta njihova zaboravnost.

Upravo zbog toga ta srpsko-muslimanska „muzika“ lako dopire do srca onih koji na društvenim mrežama brane nastupe tih izvođača na hrvatskim prostorima.

Evo nekih naslova pjesama tih izvođača:

Miroslav Ilić
„Polomiću čaše od kristala,

Jelena Karleuša – “Crna ovca”
„Zbog tebe ću vene da sečem!“

Sinan Sakić – “Reci sve, reci jasno”
Motiv samouništenja kroz tugu i alkohol.

Aca Lukas – “Lična karta”
„Pijem da zaboravim, opet ću da poginem.“

Šaban Šaulić – “Dođi da ostarimo zajedno”
Melanholija, bez direktnog „sečenja vena“, ali emotivno razorno.

Darko Lazić – “Majko”
Tuga i suicidalni ton zbog izgubljene ljubavi.

Indira Radić – “Zmaj”
„Ubiću se zbog tebe, bez tebe ne mogu!“ (metafora).

Alkohol i lomljenje čaša kao simbol boli

Šaban Šaulić – “Pozn’o bih te među hiljadu žena”
„Polomio sam čaše, sve zbog nje.“

Mile Kitić – “Kralj ponoći”
„Opiću se večeras, neka ide život.“

Aca Lukas – “Pesma od bola”
„Nisam ja za tebe, al’ lomim čaše zbog tebe.“

Zorica Brunclik – “Ne dam bolu da me slomi”
Ima sličan ton – tuga, ali i otpor.

Džej Ramadanovski – “Nedelja”
„Još ovu noć da prebolim te, pa onda opet pijem.“

Šemsa Suljaković – “Otišla bih, ali suviše sam slaba”
Klasični bošnjački sevdah s elementima samosažaljenja i bola.

Ekstremni izrazi ljubavne patnje

Saša Matić – “Kralj izgubljenih stvari”
U tekstovima se spominju tuge koje se ne mogu „preživeti“.

Rade Jorović – “Zora”
„Da je noć, da se napijem i zaboravim te!“

Halid Muslimović – “Neću, neću dijamante”
Klasičan tekst muške patnje, iako bez brutalne metafore.

Bojan Tomović – “Nisam ja za tebe”
„Sečem vene svakog dana, zbog tebe, budalo mala.“

No, ovdje je jako bitno napomenuti kako neškolovanost, odnosno gubitak volje za učenjem onih koji slušaju ove bljuvotine od „muzike“nije jedini razlog zašto ova tzv“nova generacija“ sluša ovu vrstu „muzike.“

Mišljenja sam kako velika većina roditelja od ove djece nisu bili istinski hrvatski Branitelji niti im je itko od uže ili daljnje rodbine bio pripadnik Ustaša regularnih hrvatskih oružanih snaga još regularnije države hrvatskog naroda NDH, jer da je kojim slučajem bio zacijelo bi u svojim obiteljima pravilno odgojio svoje zakonske nasljednike koji bi slušali neku drugu vrstu glazbe hrvatskog naroda a ima je dovoljno.

Ovako u nedostatku toga u takve obitelji se lako uvuče crv koji nagriza hrvatsko biće i dušu kojeg su svojim dolaskom u RH pustili oni koji tu državu nikada nisu ni željeli.

Potpuno je jasno kako nikakve zabrane ne mogu zaustaviti naše mlade u slušanju takve „muzike“, no nju jedino mogu zaustaviti i eliminirati oni koji se još nisu predali a ima ih, ima nas više nego li njih, pa bili to istinski Branitelji, vjeroučitelji, učitelji, profesori, treneri, zidari, bravari, tokari, sve vrste zanatlija, umirovljenika, nezaposlenih, socijalno ugroženih ljudi koji se još uvijek nisu odrekli Boga i u Njemu traže svoje milosrđe i svoj spas.

U jedinstvu s Bogom takvi ljudi će biti putokaz našim mladima kuda trebaju ići i koga slušati.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba