Već smo u dva navrata pisali kako se na invalidskim komisijama u RH koje rješavaju prava pripadnika HVO-a , RVI na invalidsku mirovinu iz BiH masovno odbijaju njihovi zahtjevi uz obrazloženje kako njihov ukupan zbroj procenta RVI ostvarenog u BiH na drugostupanjskim liječničkim komisijama po reviziji i civilne invalidnosti ne iznosi 100% invalidnosti čime ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu u RH sukladno Zakonu o pravima Branitelja i članova njihovih obitelji u RH .
Praktično u svim rješenjima pripadnika HVO-a, RVI-a se navodi kako je nadležni vještak s njihovog instituta naveo kako oni ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na tu invalidsku mirovinu sukladno pred njim navodima premda ogroman odnosno najveći broj pripadnika HVO-a , RVI-a iz BiH je u poznijim godinama života, teško oboljela, dok je velik broj njih obolio od najtežih bolesti, za što postoji validna medicinska dokumentacija koja je dostavljena u spis predmeta iz BiH.
Nitko od njih nije sposoban za obavljanje bilo kakvih poslova s preostalom radnom sposobnošću kako to neosnovano navodi Hrvatski zavod za MiO koji donosi ta negativna rješenja za njih.
Stoga se postavlja ključno pitanje tko i zašto ciljano odbija zahtjeve pripadnika HVO-a, RVI-a koji svi odreda imaju drugostupanjsko rješenje po reviziji iz BiH kojim je u njih utvrđen procent RVI od najmanje 20 % do 100% po osnovu oboljenja, bolesti, ozlijede,ili ranjavanja.
Ukoliko se vratimo malo unatrag koju godinu,a to je bilo prije prošlih parlamentarnih izbora u RH hrvatska Vlada je na prijedlog Ministarstva branitelja RH usvojila izmjene i dopune Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u RH kojim se omogućava pripadnicima HVO-a iz BiH, državljanima RH, predaja zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu u RH ukoliko dokažu kako imaju između ostalog imaju u BiH ostvaren procent RVI po reviziji po osnovu ozlijede, bolesti li oboljenja procent RVI od najmanje 20% do 100%, a predaja tih zahtjeva ne može zastarjeti.
Je li to bila „patka“kojom su mnogi pripadnici HVO-,RVI bili navučeni na „tanak led“,pred parlamentarne izbore u RH,kako to mnogi od njih navode veliko je pitanje koje muči mnoge od njih suočeni s odbijajućim zahtjevima za ostvarivanje njihovih prava na invalidsku mirovinu u RH jer preko 90% njih je do sada odbijeno s tim zahtjevima, barem onih koji su se javili u URB HVO-a ŽZH.
Predstavnici URB HVO-a ŽZH su dobilo obavijest od strane predstavnika Ministarstva hrvatskih Branitelja iz Zagreba koji je naveo kako cifra onih koji su odbijeni nije u tolikom procentu, a oni koji su odbijeni, odbijeni su uglavn0m iz razloga jer u njihovim spisima predmeta nedostaje dosta medicinske dokumentacije u kontinuitetu od 2005, 2006. 2007. godine do dana današnjega.
Ukoliko to obrazloženje prihvatimo zdravo za gotovo postavlja se pitanje kako su svi oni uopće prošli reviziju , odnosno kako su dobili II-stupanjsko rješenje kod nadležnog državnog organa u BiH, jer nitko od njih nije mogao tražiti invalidsku mirovinu u RH ukoliko nije dobio rješenje po reviziji iz BiH ,iz čega proizlazi kako država RH ne priznaje rješenja po reviziji države BiH.
Ukoliko netko pak nije još uvijek dobio rješenje po reviziji iz BiH njegov predmet se nalazi na čekanju kod nadležnog Zavoda za MiO u RH i rješavati će se tek kad taj pripadnik HVO-a, RVI dobije to rješenje.
Ukoliko pak zanemarimo pripadnike HVO-a, RVI kojima nedostaje medicinske dokumentacije u spisu predmeta od 2005. 2006. 2007.godine do danas što ćemo s onim pripadnicima HVO-a, RVI,koji imaju svu potrebitu medicinsku dokumentaciju od tih godina do dana današnjega a teško su oboljeli, i mnogi od njih neće proživjeti još godinu dvije zbog tih bolesti a odbijeni su s njihovim zahtjevima za priznavanje prava na invalidsku mirovinu u RH.
Na koji način i po kojim kriterijima su oni odbijeni s takvim zahtjevima?
Ukoliko pak država RH ide na kartu kojom želi razvlačiti zahtjeve takvih Branitelja u nedogled, jer svatko tko imalo poznaje pravni sustav jako dobro zna kako svaki pripadnik HVO-a, RVI na I-stupanjsko rješenje područne službe hrvatskog zavoda MiO treba izjaviti žalbu II-stupanjskom organu u RH, a potom ukoliko ga i tada odbiju tražiti prava u upravnom sporu kod Visokog upravnog suda u RH, a potom eventualno i kod Ustavnog suda RH.
Sve to iziskuje dosta godina, velike troškove odvjetnika, koje mnogi od tih pripadnika HVO-a neće doživjeti dok će mnogi prije toga odustati od ostvarivanja svojih prava.
A sve se to odnosi na njih najviše 4 do 5000 pripadnika HVO-a, RVI iz cijele BiH koji traže ili će zatražiti pravo na dobivanje invalidske mirovine u RH.
Kad se to usporedi s primateljima partizanskih mirovina u RH kojih je po službenim procjenama cca nešto više od 5000, a svi znamo kako je II svjetski rat završio prije 80,godina, i kad se tom broju doda najmanje 20 godina života nekog partizana ispada kako takvih živih partizana koji primaju partizanske mirovine ima više od 5000 i svi imaju više od 100 godina života.
U odnosu na njih broj pripadnika HVO-a koji traže invalidsku mirovinu u RH je zanemariv broj dok je druge pak strane jako uvredljivo. Dok su se prvi borili za stvaranje samostalne i suverene države drugi su je ubijali u II svjetskom ratu a poglavito nakon njega.
Ukoliko su to mjerila po kojima RH mjeri pripadnike HVO-a, RVI koji su lili svoju krv znoj i suze u stvaranju samostalne i suverene RH onda se odista nitko od njih nije borio za tu državu po tim mjerilima.
URB HVO-a ŽZH/Braniteljski portal.ba

