Piše:Vlado Marušić

U naslovu koji sam dao ovom tekstu odista je puno simbolike u ovim brojkama.
Početkom svibnja mjeseca 1945.godine u Zagreb su umarširali krezubi tifusari, u dronjcima i opancima, koji su svoje četničke odore preobukli u one partizanske i prije svih(jer im je tako bilo dozvoljeno od partizanskog vrha)upali u stanove i kuće Zagrepčana koje su u njima zatekli, neovisno kojoj vjeri ili naciji pripadali, jer svi koje su ti zlotvori i sluge sotonske zatekli u njima smatrani su „državnim neprijateljima“koje je trebalo „ušutkati“zauvijek, ili na više godina u njihovim zloglasnim kazamatima diljem te njihove zločinačke Titove Srboslavije, uz obvezatnu konfiskaciju njihove pokretne i nepokretne imovine.

Pravni, ideološki pa čak i biološki slijednici tih zlikovaca i dan danas imaju u posjedu i vlasništvu te tuđe kuće, stanove i zemljišta, u kojima nikada nije stanovao Bog jer je Bog onog dana 07.05.1945.godine iz tih stanova i kuća privremeno otišao jer tu nije imao što raditi jer mu je u njima previše smrdjelo, a ti koji su u te stanove i kuće uselili su taj smrad održavali do dana današnjega.

Do dana 05.07.2025.godine kada je u Zagreb ušetala ljubav.

Ljubav koja uvijek pobjeđuje.

Ljubav protiv koje nema lijeka niti je još uvijek pronađen.

Ljubav u pjesmi, ljubav u zajedništvu, ljubav u molitvi koja je gle čuda „potrefila“ danas u Zagrebu i i to upravo danas kada molitelji krunice svake prve subote u mjesecu na Trgu Bana Josipa Bana Jelačića mole krunicu.

A ova molitva krunice će ostati upamćena i još po nečemu.

Na njoj se okupilo dvostruko više molitelja nego li prethodnih prvih subota u mjesecu na istom mjestu.

Bubnjara, zviždača, prosvjednika, ove subote nije bilo što zorno pokazuje kako se njima može stati u kraj.

Može im se stati u kraj samo umnoženom ljubavlju koja će ih progutati u svojoj milosti i praštanju.

Ovaj svevremenski spektakl danas u Zagrebu koji tjera suze svima u oči koji dišu i žive hrvatski ostati će upamćen po mnogo čemu a poglavito po jednome:

Hrvatski narod nije izgubljen i pogubljen od onih koji su ga u svibnju mjesecu 1945. godine imali namjeru pogubiti, odnosno zbrisati s lica zemlje.Nije bio pogubljen a ni izgubljen ni u Domovinskom ratu, no za razliku od konca II svjetskog rata ti tzv”pobjednici” se u suštini razlikuju od pobjednika u Domovinskom ratu.

Prvi su htjeli hrvatski narod istrijebiti dok se ovi drugi tim prvima u Domovinskom ratu nisu htjeli osvetiti i to ih je koštalo više nego li sve žrtve u Domovinskom ratu.

Taj hrvatski narod je odista mačka s devet života.

Taman da ih je osam od njih devet ubijeno ovaj deveti je danas 05.07.2025.godine ponovno oživio spajajući nebo i zemlju iznad Zagreba i Hrvatske u veličanstvenom dekoru, vjere, ljubavi i zajedništva koji su one kojima taj dekor „ide na živce“stjerali u mišje rupe, ne s namjerom kako bi ih u njima potrovali i pobili, već kako bi ih pozvali da iz njih iziđu i priznaju svoje grijehe koji su ih zarobili i ne daju im disati preko 80 osamdeset godina.

Bez obzira na divne i umirujuće tonove Thompsonovih pjesama koji ih s Hipodroma pozivaju van u zajedničkom pjevu 500 000 Hrvata oni neće izići i radije će u smradu svoji rupa začepiti svoje uši i čekati trenutak kad će ljubav iz „njihova Zagreba nestati.“

A kad ta ljubav nestane i utihne tek će tada ti pacovi i njihovi smradovi preplaviti zagrebačke ulice, dnevne tiskovine i portale u njihovim rukama iz kojih će vrištati naslovi kako je u Zagrebu 05.07.2025.godine vladala mržnja a ne ljubav.

No, već smo rekli kako percepcija tzv”pobjednika”iz 1945.godine i pobjednika u Domovinskom ratu i ovih danas 05.07.2025.godine u Zagrebu nije ista.

No, ta ljubav će već davno nakon toga nestati iz Zagreba praćena budnim okom stvoritelja neba i zemlje i svih onih koji su tu ljubav donijeli sa sobom u Zagreb.

Vlado Marušić/Braniteljski portal